003

Untitled-203

Izgled postavke izložbe, 2deep.mp4, 450 videa pustenih na shuffle, ukupno trajanje 02:29:1

/

Jelena Nikolić (1990) završava master akademske studije 2014. godine na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Dejana Grbe, odsekTransmedijska istraživanja. Izlagala je na više grupnih izložbi u zemljii u inostranstvu. Dobitnica Nagrade za osobenu kreativnu inovaciju iz fonda Miloš Bajić 2013. godine.
/
www.nikolicgjelena.wix.com/jelenanikolic
/
/
Aleksandra Kovačević (1989)  završava  2014. master studije Transmedijskih istraživanja u klasi prof. Dejana Grbe na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu . Školske 2013/14. godine provela je dva semestra na studentskoj razmeni na Universität für angewandte Kunst u Beču. Dobitnica je Nagrade za večernji akt 2011. godine, kao i Nagrade za osobenu kreativnu inovaciju iz fonda Miloš Bajić 2014. godine. Izlagala je na dve samostalne i više grupnih izložbi.
/
www.aleksandrakovacevi.wix.com/aleksandrakovacevic
/
/
/
/
/
Untitled-3
740692_orig
/
/
Maja Đorđević je rođena 1990. godine u Beogradu. Završila Srednju dizajnersku školu u Beogradu. 2009. godine upisuje Fakultet likovnih umetnosti u Beogradu, odsek slikarstvo. Osnove studije završila u klasi prof. dr Čedomira Vasića, master studije završila 2014. u klasi prof. dr Milete Prodanovića. Živi i radi u Beogradu. Učesnica je više grupnih i 4 samostalne izlozbe u zemlji i inostranstvu. Sa umetničkim prostorom U10 izlagala po pozivu Kaskadekondensator-a i Dr. Kuckukcs Labrador-a na sajmu umetnosti LISTE u Bazelu 2015, učestvovala je na rezidencijalnom boravku Dio Horia, Mikonos, “I dont know you but I love you” 2015. Dobitnica je nagrade za slikarstvo Rista i Beta Vukanović.
/
www.majadjordjevic.weebly.com
/
instagram.com/majadjordjevic
/
/
/
/
/

 Untitled-19

/

001

/

Autopsia je umjetnički projekt koji objedinjuje glazbenu i vizualnu produkciju. Započet je kasnih 70-ih u Londonu, nastavljen tijekom 80-ih u ​​umjetničkim centrima Jugoslavije, dok od 1990. djeluje iz Praga, Češka Republika. Glazba Autopsie može se klasificirati kao eksperimentalna, breakcore, avangardna, ambientalna i industrijska, a vizualna produkcija zasnovana je na poetici nadahnutoj retro industrijskom i službenom estetikom te grafičkim rješenjima i simbolima totalitarnih društava.

Na izložbi “Rudnici kulture” Autopsia sudjeluje s poliptihom Čelična knjiga, iz 2014.god., ciklusom sastavljenim od 9 metalnih ploča identičnog formata na koje su laserom ugravirani tekstovi u formi poetskih slika na temu otuđujućih i manipulativnih aspekata društva i civilizacije neoliberalnog kapitalizma.

www.autopsia.net

/

/

/

008

/

Laibach je umjetnička skupina nastala 1980. godine u slovenskom rudarskom centru Trbovlje, i redovito djeluje na polju glazbene industrije i vizualne umjetnosti .

Članovi Laibacha su od 1984.god. suosnivači i glazbeno krilo umjetničkog kolektiva NSK (Neue Slowenische Kunst), a njihovo umjetničko i medijsko djelovanje predstavlja jednu od najsubverzivnijih pojava posljednje dekade socijalističke Jugoslavije. Osim statusa nacionalnog skandala, svojom inačicom industrijske glazbe te stilski, vizualno i dramaturški usklađenim nastupom, Laibach je ostvario globalni uspjeh. Njihova estetika osmišljena je kao totalni dizajn svih svojih aktivnosti, a preuzela je sva obilježja stilova totalitarnih društava koja su se, označivši 20. stoljeće, prelila u globalnu civilizaciju neoliberalizma 21. stoljeća.

Na izložbi “Laibach” sudjeluje s triptihom pod nazivom Instrumentalnost državne mašine“ (1982/2007), koji se sastoji se od tri grafike, dim. 48 x 70 cm (offest print na papiru): Smrt ideologije, Tvornica cementa Trbovlje i Metalski radnik – nastale nakon poznate izložbe Laibach Kunst izložbe – instalacije pod nazivom „Instrumentality of State Machine“.

www.laibach.org

/

/

/

005

/

Dario Šolman (1973.), multimedijalni umjetnik, 1998. god. diplomirao slikarstvo na zagrebačkoj ALU. Živi i radi u New Yorku.

Njegova sklonost likovnoj naraciji, spajanju riječi i slike, povezanje sa estetikom stripa i filmografijom znanstvene fantastike, njegove izložbe pretvara u zaokružene ambijentalne epizode složenog sustava koji je u virtualnom prostoru Interneta imaju sveobuhvatni potencijal multimedijalne prezentacije, a akumulacijom sadržaja omogućio i Šolmanovu za sada konačnu transformaciju od vizualnog umjetnika do filmologgera ili, kako se on sam određuje, arhitekta astronautskih mitova.

Predstavlja se animiranim filmom Starcity (2013.) i pratećom serijom digitalno generiranih crteža, koji su dio Šolmanovog online filmskog dnevnika (filmlog), otvorenog i neprekidno širećeg sustava u potpunosti prilagođenog i prilagođavanog multimedijskom okruženju Interneta i njegovim neprekidnim tehnološkim mijenama. U njemu Šolman briše granice dnevničkog (osobnog u području umjetničkog rada i razmišljanja) i fiktivnog (neprekidno rastuće naracije mahom simboličkog i znanstveno fantastičnog sadržaja), iznoseći pritom svoje britke komentare o kurentnim kulturološkim i civilizacijskim fenomenima.

www.filmlog.org

/

/

/

004

/
Želimir Žilnik (1942.), režiser i pisac, autor je brojnih igranih i dokumentarnih filmova nagrađivanih na domaćim i međunarodnim filmskim festivalima. Jedan je od začetnika filmskog žanra doku-drame. Od samog početka profesionalnog rada na filmu okrenut je suvremenim temama, koje uključuju društvenu, političku i ekonomsku kritiku svakodnevice. Nakon problema sa cenzurom sredinom sedamdesetih odlazi u Njemačku gdje među
prvima snima filmove o gastarbajterima koji se danas smatraju klasicima. Po povratku krajem sedamdesetih snima niz dokumentarnih filmova i serija za televiziju. Devedesetih godina
tematski se usredotočuje se na dramu balkanskih ratova, a danas snima filmove o slomu sustava vrijednosti u post-tranzicijskim zemljama srednje i istočne Evrope, te problemima izbjeglištva i migracija u kontekstu proširene Europe. Pedagoškim radom bavi se kontinuirano pri renomiranim filmskim školama i međunarodnim filmskim radionicama u regiji i Europi. Živi i radi u Novom Sadu.

„Stara škola kapitalizma“ (2009, 120 min), kombinacijom dokumenta i fikcije na Žilnikov ležeran način istražuje ozbiljne posljedice globalnog  kapitalizma koji se širi Srbijom
nakon propasti socijalističke države. Film je utemeljen na nizu štrajkova koji su održani tijekom 2000-tih godina. Prateći radnike na njihovim protestima ispred institucija državne uprave, dokumentarci predstavljaju I niz iznesenih dokaza o kriminalnoj sprezi vlasti i novih vlasnika.

www.zilnikzelimir.net

/

/

/

003

/

Mladen Miljanović (1981.) multimedijalni umjetnik, diplomirao je slikarstvo na Akademiji umjetnosti u Banja Luci, gdje danas radi kao docent. Uz mnogobrojne samostalne i skupne izložbe širom svijeta, 2013. god. zastupao je Republiku Bosnu i Hercegovinu na 55. Venecijanskom bijenalu. Živi i radi u Banja Luci.

Na izložbi se predstavlja videom performansa “Cosa Nostra” (Naša stvar) nadahnutim automobilom Zastava 101, legendarnim Stojadinom, kojeg je kao svoj inženjerijski prvijenac i jedan od ultimativnih jugoslavenskih proizvoda u razdoblju 1971. – 2008. proizvodila tvornica automobila Zastava u Kragujevcu. Performans u bečkom MUMOK, izveden je 29.11.2009., na dan kad se u bivšoj državi slavio „Dan republike“, s dva građevinska radnika, emigranata iz bivše Jugoslavije u Austriji, koji su autoru pomagali zacementirati oblik Zastave 101, kao personifikaciju okamenjene savjesti društva.

www.mladenmiljanovic.com

/

/

/

006

 /

Metal Guru umjetnička je frakcija Labin Art Expressa (L.A.E.), koju su 1994. osnovali Dean Zahtila, Massimo Savić i Krešimir Farkaš. Nakon Farkaševe smrti 1999. godine grupi se pridružuje multimedijalna umjetnica Sanja Švrljuga, a 2002. i glumica/performerica Xena L. Županić. Osim proizvodnjom glazbe, koju kritika svrstava u tzv. electro body i industrial žanr, videa i multimedijalnih performansa, Metal Guru se bavi i instalacijama, gastronomijom, konceptualnom umjetnošću te raznim drugim oblicima društveno angažiranog umjetničkog djelovanja, isključivo u cilju realizacije njihovog fundamentalnog projekta – izgradnje vlastitog Podzemnog grada XXI u bivšem labinskom rudniku uglja.

Video zapis multimedijalnog rada „Spomenik Heroju 21. stoljeća“, snimljen je u MSU Zagreb, 2013. god., povodom 20. obljetnice L.A.E., a sastojao se od: a) skulpture/ spomenika, dimenzije 4 x 4 x 4 metara, u obliku 2 ukrštena rudarska čekića od željeza, u kojeg su ugrađena tri „podzemna bića“ u crnim rudarskim uniformama, kao integralni dio spomenika i svojevrstan spoj tehnološkog i organskog; b) performansa koji započinje svečanom ceremonijom u maniri „socijalističkih“ otvaranja spomenika uz političke govore i glazbu limenog orkestra, nakon čega slijedi otkrivanje spomenika, i za kraj, kao svojevrstan čin ironizacije i autoironizacije, spomenik biva zapaljen.

/

/

/

002

/

Irena Lagator Pejović (1976.) vizualna umjetnica, doktorirala je na Centru za Interdisciplinarne umjetnosti Univerziteta Umetnosti u Beogradu. Živi i radi u Podgorici, i Cetinju. Svoj umjetnički rad (od fotografije i crteža do skulpture, od videa i instalacije do intervencija u javnom prostoru) zasniva na pitanju rekreiranja socijalnih fenomena razvijajući kritička i poetska pitanja koja mogu biti svedena pod njenu tezu o Društvu Neograničene Odgovornosti, kao potrebe da se ograniče današnji uvjeti ograničenih odgovornosti, u kapitalističkoj ekonomiji poznatih kao D.O.O. ili društvo ograničene odgovornosti.

Poziv na odgovornost iskomuniciran je i njenim konceptualnim djelom Equation Function (2012.) – jednadžbom koju prate dokumenti o otvaranju i zatvaranju njene tvrtke Društvo neograničene odgovornosti d.o.o., osnovane za potrebe ovog djela. Njen negativan rezultat (Ne) zapravo je nositelj pozitivnih vrijednosti, jer predstavlja negaciju koja potvrđuje potrebu i mogućnost napuštanja ograničenih društvenih odgovornosti.

www.irenalagator.net

/

/

/

007

/

Vladimir Knežević (1948.) rođen je Ljubiji, BiH, gdje od 1980. – 2013. radi u rudnicima željezne rude kao strojarski inženjer. Samouki slikar (od 1980.) i kipar (od 1995.), član je Udruženja likovnih umjetnika Republike Srpske, izlagao je na više od 30 grupnih te 20 samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Prijedoru.

Najnovija djela ovog umjetnika, u koje spada i skulptura “Kralj i Kraljica”, sve više ulaze u fazu “direktnog preuzimanja – izmeštanja” odabranih komada industrijskog otpada. Ne rijetko mogu se u novijem opusu Kneževićevih skulptura naći i one koje su u njegovoj osjetljivosti za metalnu formu “samo uzete” s otpada bez ikakve intervencije. To je fenomen blizak onome kako svakog od nas “lično prepozna” oblutak na obali, među tisućama drugih, da baš njega uzmemo u ruku. To je zrelo iskustvo umjetnika, koji je toliko srođen sa svijetom metala da ga zaista vidi tamo gdje ga drugi ne primjećuju; umjetnika koji u sebi nosi žar kovačke vatre mitskog starogrčkog boga Hefesta i suvremeno osjetljivog inženjera kome metalne forme same dolaze pred oči.